U drugoj polovici 19. stoljeća kada počinje sabiranje tekstilnih predmeta iz seoskih zajednica njihova cjelovitost nije bila kriterij, već su se vrednovali ukrašeni dijelovi. Osnivanjem Etnografskog muzeja u fundus ulaze brojni fragmenti čipke kao i fragmenti veza i tkanja koji se proučavaju unutar Odsjeka za tekstil s osobitim osvrtom na njihov povijesni razvoj, tehnološke i likovne karakteristike. Čipka od početka izložbene djelatnosti Muzeja ima status narodne umjetnosti, a s vremenom i primijenjene pučke umjetnosti. Naime, čipku za odjeću i uređenje doma žene su izrađivale u okviru seoskog gospodarstva dok se krajem 19. i početkom 20. st. počinju osnivati čipkarski tečajevi i škole te organizirani otkup. Iz tih razloga Zbirku čipkarstva prvenstveno čine primjerci domaće izrađene čipke, u rasponu od ukrasnih dijelova platnene nošnje i posoblja iz pojedinog kraja, uzoraka čipke s čipkarskih tečajeva do predmeta samostalnoga ukrasa u interijeru građanske kuće. Zbirka broji oko 3700 muzejskih predmeta i obuhvaća čipku izrađenu dvjema osnovnim tehnikama ‒ čipku na iglu te čipku na batiće, ali i čipkaste tvorbe ‒ mrežaste (filet), pletene, kukičane, kerane odnosno uzlane, strojno izrađene čipke te prepletno uzlanje (macramé). Čipkarski pribor čine predlošci, okviri i jastučići za izradu čipke, igle, kukice i batići te okviri, lucenj za pletenje jalbe. Predmeti potječu uglavnom s područja Hrvatske, ali ima primjeraka iz Italije, Belgije, Slovenije, Češke, Slovačke, Francuske, Makedonije te Bosne i Hercegovine. Zbirka ima značaj u kontekstu istraživanja europskog čipkarstva i tematike ženskog rada.

Mareta Kurtin, viša kustosica